« Nazad na stranicu "Ponuda"

Cvjetni prah (polen) je prah sa prašnika biljaka, koga pčele sakupljaju i donose u košnicu. Pčele sakupljaju cvjetni prah zato što sadrži bjelančevine, masti, šećere, vitamine i druge korisne supstance za njegovanje legla. Ako u košnicu iz prirode nema unosa cvjetnog praha, pčele zaostaju u razvoju i dobija se lošiji kvalitet pčela.

Pčelari u periodima kada u prirodi ima dovoljno cvjetnog praha i kada pčelama, zbog prevelikog unosa pravi smetnju u košnici, treba da postavljaju sakupljač cvjetnog praha i da ga oduzimaju od pčela. Sakupljen cvjetni prah se zatim suši, konzervira i čuva da bi se upotrijebio u ljudskoj ishrani ili dodavao pčelama u periodu kada ga u prirodi nema dovoljno. Cvjetni prah sa medom se koristi u ljudskoj ishrani kao sredstvo za usporavanje starenja, za revitalizaciju, za jačanje odbrambene sposobnosti organizama, u liječenju prostate, anemije kod đece i drugo. Polenova zrna raznih vrsta biljki imaju odredjene i stalne veličine, boju i oblik.

Ako gledamo pod mikroskopom polenova zrnca uzeta sa tijela pčele ili uz meda, po njihovoj veličini i obliku možemo odrediti koje je cvjetove posjetila pčela, odnosno od kojih biljki potiče med. Veličina polenovih zrna raznih biljki mnogo se razlikuju. U većini slučajeva ta zrna dostižu oko 0,015 - 0,050 mm u razmjeri, a kod samo malo broja biljaka npr. tikava, 0,15 - 0,20 mm. Po boji polena može se raspoznati od kojih je biljaka sakupljeno: bijeli sa maline, svjetložuti sa jabuka, zlatnožuti sa suncokreta i žutog kokosa, crvenožuti sa krušaka, tamnocrveni sa kajsije i kestena, smeđi sa bijele đeteline, žutozeleni sa hrasta, svjetlozeleni sa lipe, ljubičast sa facelije itd.

Hemijski sastav polena: u raznim mješama polena nađeni su sljedeći vitamini: tiamin(B1), riboflamin(B2), piridoksin(B6), nikotinska kiselina, pantotenska kiselina, folna kiselina, askorobinska kiselina(C). Pronađeni provitamin(A), tzv. karotin, vitamin R(rutin) i vitamin E i D. Detaljnom analizom je ustanovljeno da polen mnogih biljaka sadrži: silicijum, sumpor, bakar, kobalt, natrijum, gvožđe, aluminijum, kalcijum, magnezijum, mangan, fosfor, bariju, srebro, cink, hrom, stroncijum i druge mikroelemente. U njegov sastav ulaze razne bjelančevine i slobodne amino- kiseline, za organizam važni fermenti katalaza, invertaza i neke organske kiseline, jabučna, vinske i mliječna. Djelovanjem fermenta koje pčele izlučuju prilikom nabijanja polena u saće u polenu dolazi nakon nekoliko nedjelja do znatne izmjene tvari. Hemijski sastav i hranljiva svojstva razlikuju se između svježeg polena i polena u saću. Količina bjelančevine i masti smanjuje se mliječna kiselina povećava. Povećava se i veličina šećera, što zavisi o medu koje pčele dodaju polen prilikom konzerviranja.

 

LIJEČENJE POLENOM

U ljekarskoj praksi polen su prvi put primijenili na jednoj parijskoj klinici 1956. g. Lenormand i Chauvin. Rezultati njihovih eksperimenata da primjene polen u liječenju pacijenata sa hroničnim crijevnim oboljenjima bili su neočekivano dobri. Preparat je uticao regulativno na djelatnost probavnog trakta. Povoljno je djelovao kako na hronični zatvor tako i na hronične dijareje koje prate kolitise otporne na Liječenje antibioticima. Antibiotička aktivnost polena protiv crijevnih bakterija vjerovatno je osnovni ljekoviti faktor u liječenju zapaljivih oboljenja crijeva. Veliko kliničko iskustvo u primjeni polena ima Lenormand. On je postigao dobre rezultate kod bubrežnih komplikacija usled zapaljenja crijeva. Autor je sa uspjehom primjenjivao polen i kao biostimulator u slučajevima prevremenog starenja i staračke slabosti.

Novija klinička istraživanja pokazuju da polen može da utiče na lipidni metabolizam bolesnika sa arteriosklerozom. Košlik i Takač saopštavaju da kod deset bolesnika sa povećanim mastima u serumu posle uzimanja polena u toku tri mjeseca, prosječni serumni nivo triglicerida smanjen od 3,9 na 1,9 mmol/l. Nivo holesterina bio je normalan i polen nije uticao na njega. Povećana koncentracija mokraćne kiseline u krvi smanjena je na 566 mmol/l.

60 pacijenata u poodmaklim godinama sa simptomima arterioskleroze je u toku mjesec dana uzimalo kašiku polena 2 puta dnevno prije jela. To je povoljno uticalo na simptomatiku bolesti i uticalo je na nalaze laboratorijskih analiza. Očigledno je bila tendencija ka smanjenju povećanih holesterina i lipoproteina u serumu. Ista ova terapija je dala dobar rezultat i kod drugih 10 bolesnika sa arteriosklerozom u mozgu. Posebno dobro je uticala na stanje pacijenata sa adinamičnim neurastenijama.

Paret saopštava da je u toku nekoliko godina u kojima je primjenjivao polen i saće kao dopunsko a ponekad - pri odgovarajućoj terapiji -i kao osnovno terapeutsko sredstvo u liječenju neurastenija i psihičkih oboljenja. Posebno dobro je djelovalo na bolesnike sa astenijom, smanjenom vitalnošću i depresijama povezanih sa uzrastom (involucione psihoze). Autor je konstatovao da najjače izraženi efekat ljekovitosti polen ima na psihičke komplikacije kod hroničnog alkoholizma. Davanje 2 do 3 grama polena dnevno posle zabrane alkohola skraćivalo je za alkoholičare teški sindrom apstinencije na 2, 3 dana. Kod opšte prihvaćenog načina liječenja ovaj sindrom traje oko nedjelju dana. Znatno je bila smanjena kura liječenja alkoholičara neuroleptičnim sredstvima.

Dobri rezultati u liječenju polena hepatitisa izazvanim eksperimentalno, dali su razloga Jalojmicijanuu i saradnicima da ga primjene u liječenju 110 pacijenata sa hroničnim hepatitisom u fazi pogoršanja. Bolesnici su svakodnevno uzimali po 30 g svježeg i hermetisanog polena iz voštanih ćelija. Poboljšanje njihovog stanja je došlo do izražaja obnavljanja normalnog odnosa izm. albumina i globulina u krvnoj plazmi. Ovaj odnos je premašio jedinicu posle primanja svježeg polena u toku 90 do 180 dana. Kod grupe bolesnika koji su primali polen i saće, odnos izm. albumina i globulina povećan je od 0,96 na 1,27 za kraće vrijeme posle jednomjesečnog liječenja. Rezultati se ocjenjuju kao statistički značajni ali kontrolne grupe bolesnika nisu praćene.

U kliničkom istraživanju takođe bez kontrolnih grupi Leonavčus postigao je povoljan rezultat kod 55% od ukupno 20 pacijenata sa hipohromnom anemijom. Liječio ih je polenom iz saća. Šestoro je potpuno izliječeno. Primali su 3 puta dnevno po 1 kašičicu polena pomiješanog sa medom 1:1. Drugi preparati protiv anemije nisu davani.

Georgijeva i Vasilev postigli su dobar rezultat posle uključivanja polena u kompleksnu terapiju 40 bolesnika sa krvarećim čirevima na želucu i 12-palačnom crijevu. Kontrolna grupa odbijala je samo sredstva za zaustavljanje krvarenja. Sakriveni izlivši krvi u bolesnika koji su odbijali polen zaustavljeni su od 2. do 4. dana liječenja. U bolesnika iz kontrolne grupe znakovi sakrivenih krvarenja nestali su tek posle 10. dana. Konstatovano je da su se pacijenti koju su dobijali polen osjetili bolje prije ostalih.

Kliničko provjeravanje rasprostranjenog samoliječenja dobroćudnog adenona i hipertrofije prostate uzimanjem polena nije pokazalo očekivani efekat. Po mišljenju Mihajleska polen se nikako ne preporučuje kod adenoma prostate. Kod hipertrofije prostate može se uzimati u malim količinama pod kontrolom ljekara.

Klinička iskustva u korišćenju polena kao dopunskog sredstva u kurativi očigledno su nedovoljna da bi se pokazale njegove indikacije i način primjene. S obzirom na njegovu različitu biološku aktivnost usled porekla sa razl. biljaka, neophodno je prethodno ispitivanje i standardizacija za pojedine partije polena prema njihovoj primjeni kao dopunskog ljekovitog sredstva ili tonikuma.

Raznovrsnost hranljivih materija u polenu i njihova velika bio. vrijednost razlog su da se koristi kao dodatak ishrani. Nisu poznate nepoželjne reakcije ili pojave povezane sa predoziranjem koje bi mogle da ograniče njegovu primjenu. Međutim, njegovi hranljivi sastojci nisu potpuno balansirani u pogledu potreba organizma i stoga nije celishodno da se primaju u dozama većim od 50 do 100 g dnevno.

Umjesno je njegovo korišćenje u okrepljujućim dijetama posle bolovanja u ishrani ljudi koji obavljaju težak i fizički i umni rad.